Obračun u domaćoj valuti naknade za promet dobara i usluga koja je izražena u stranoj valuti


(Mišljenje Ministarstva finansija, br. 011-00-261/2019-04 od
16.01.2020. god.)


U skladu sa Zakonom o porezu na dodatu vrednost (,,Službeni
glasnik RS“, br. 84/04, 86/04 − ispravka, 61/05, 61/07, 93/12, 108/13,
68/14 − dr. zakon, 142/14, 83/15, 108/16, 113/17, 30/18 i 72/19, u daljem
tekstu: Zakon), ako je naknada za promet dobara i usluga izražena u
stranoj valuti, za obračun te vrednosti u domaćoj valuti primenjuje
se srednji kurs centralne banke, odnosno ugovoreni kurs koji važi
na dan nastanka poreske obaveze. Kod slanja ili otpremanja dobara
u inostranstvo, poreska obaveza nastaje danom prometa dobara
(kojim se smatra dan kada je otpočelo slanje ili prevoz dobara
u skladu sa članom 14. stav 1. tačka 1) Zakona), odnosno danom
naplate naknade za taj promet u slučaju kada je naknada naplaćena
pre izvršenog prometa, ako nisu ispunjeni uslovi za ostvarivanje
poreskog oslobođenja propisani Pravilnikom o načinu i postupku
ostvarivanja poreskih oslobođenja kod PDV sa pravom na odbitak
prethodnog poreza (,,Službeni glasnik RS“, br. 120/12, 40/15, 82/15,
86/15, 11/16, 21/17, 44/18 − dr. zakon, 48/18, 62/18, 104/18, 16/19 i
80/19). Prema tome, kada obveznik PDV šalje ili otprema dobra u
inostranstvo i naknadu za taj promet naplaćuje u stranoj valuti, za
obračun te vrednosti u domaćoj valuti primenjuje se srednji kurs
Narodne banke Srbije koji važi na dan prometa dobara − dan kada je
otpočelo slanje ili otpremanje dobara u inostranstvo, nezavisno od
toga da li će za taj promet imati obavezu da obračuna PDV ili su za
taj promet ispunjeni uslovi za ostvarivanje poreskog oslobođenja.


Odredbama člana 3. Zakona propisano je da su predmet
oporezivanja PDV isporuka dobara i pružanje usluga (u daljem
tekstu: promet dobara i usluga) koje poreski obveznik izvrši u
Republici uz naknadu, u okviru obavljanja delatnosti, kao i uvoz
dobara u Republiku.


Promet dobara, u smislu ovog zakona, a u skladu sa odredbom
člana 4. stav 1. Zakona, je prenos prava raspolaganja na telesnim
stvarima (u daljem tekstu: dobra) licu koje tim dobrima može
raspolagati kao vlasnik, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.


U skladu sa odredbama člana 14. stav 1. tačka 1) Zakona,
promet dobara nastaje danom otpočinjanja slanja ili prevoza dobara
primaocu ili trećem licu, po njegovom nalogu, ako dobra šalje ili
prevozi isporučilac, primalac ili treće lice
po njihovom nalogu.


Prema odredbama člana 16. Zakona poreska obaveza nastaje
danom kada se najranije izvrši jedna od sledećih radnji:
1) promet dobara i usluga;
2) naplata, odnosno plaćanje ako je naknada ili deo naknade
naplaćen, odnosno plaćen u novcu pre prometa dobara i usluga;
2a) izdavanje računa kod usluga iz člana 5. stav 3. tačka 1)
ovog zakona, usluga neposredno povezanih sa tim uslugama, kao i
usluga tehničke podrške prilikom korišćenja softvera, hardvera
i druge opreme na određeni vremenski period;
3) nastanak obaveze plaćanja carinskog duga, kod uvoza
dobara, a ako te obaveza nema, danom u kojem bi nastala obaveza
plaćanja tog duga.

U skladu sa odredbom člana 22. stav 1. Zakona, ako je naknada
za promet dobara i usluga izražena u stranoj valuti, za obračun te
vrednosti u domaćoj valuti primenjuje se srednji kurs centralne
banke, odnosno ugovoreni kurs koji važi na dan nastanka poreske
obaveze. Odredbama člana 24. stav 1. tač. 2) i 3) Zakona propisano je
da se PDV ne plaća na promet dobara koja obveznik ili treće lice,
po njegovom nalogu, šalje ili otprema u inostranstvo i promet
dobara koja inostrani primalac ili treće lice, po njegovom nalogu,
šalje ili otprema u inostranstvo.